danas2
#include
using namespace std;

int chocolate (int money, int full);

int main()
{
int money, bonus, ukupno_b, dod, full;

cout << "nt Unesite kolicinu dolara ($) kojima zelite kupiti cokoladice: nntt";
cin >> money;

bonus = money / 7;

ukupno_b = bonus * 7;

dod = money - ukupno_b;

full = dod + ukupno_b;

cout << "nt Mozete kupiti " << chocolate(money, full) << " cokoladica!";

cin.sync();
cin.get();
return 0;
}

int chocolate (int money, int full)
{
int kuponcic = full;

if (money == 0)
return 0;
else
{
return kuponcic + chocolate(money -1, 0);
}
}

danas1
/*#include
using namespace std;

struct node{
int data;
node* link;
};

void unosR(node* head1, node* last1, int num);
void unosS(node* head2, int num);
void ispis(node* head);
void pogled(node* head);

int main()
{
node* head1 = NULL, *head2 = NULL, *last1 = NULL;
int num;

do{
cout << "nt Unesite broj: ";
cin >> num;

if (num != 0)
{
if (num % 2 == 0)
{
unosR(head1, last1, num);
pogled(head1);
}
else
{
unosS(head2, num);
pogled (head2);
}
}
}while(num != 0);

cout << endl;
ispis(head1);
cout << endl;
ispis(head2);

node* current = head1;
node* erase;
do{
erase = current;
current = current->link;
delete erase;
}while(current != NULL);

current = head2;
do{
erase = current;
current = current->link;
delete erase;
}while(current != NULL);

cin.sync();
cin.get();
return 0;
}

void unosR(node* head1, node* last1, int num)
{
node* insert = new node;
insert->data = num;

if (head1 == NULL)
{
head1 = insert;
}
else
{
last1->link = insert;
}
last1 = insert;
}

void unosS(node* head2, int num)
{
node* insert = new node, *current, *pre;

insert->data = num;
current = head2;

do{
if(current == NULL)
break;
pre = current;
current = current->link;
}while(current != NULL);

if (current == NULL)
{
insert->link = current;
head2 = insert;
}
else
{
insert->link = current;
pre->link =insert;
}
}

void ispis(node* head)
{
node* current;
current = head;

do{
cout << current->data << " ";
current = current->link;
}while(current != NULL);
}

void pogled(node* head)
{
cout << "nt Element koji je na redu za ispis je " << head->data < }*/

dinamički lista cijelih brojeva,unos dok se ne unese 0
#include
using namespace std;

struct node
...{
node* next;
int data;
};

int req_output(node* head);

int main ()
{
int num;
node* head = NULL, *insert, *current, *pre;

do
{
cout << "nt Unesite broj: ";
cin >> num;

if (num != 0)
{
current = head;
insert = new node;
insert->data = num;

while (current != 0 && current->data < num)
{
pre = current;
current = current->next;
}

if (current == head)
{
insert->next = current;
head = insert;
}
else
{
insert->next = current;
pre->next = insert;
}
}
}while (num != 0);

req_output(head);

node* del;
current = head;
while (current->next != 0)
{
del = current;
current = current->next;
delete del;
}

cin.sync();
cin.get();
return 0;
}

int req_output(node* head)
{
node* current = head;
if (current == NULL)
return 0;
else
{cout <<"nt" << current->data <<" ";
req_output(current->next);
}
}

povezana lista cijelih br,dok se učita 100

#include
#include

...using namespace std;

struct node
{
int data;
node *link;
};

void f1(node* head);//rekurzivan ispis

int main()
{ int n, i=1;

node* head=0;
node* tmp;
node* temp;

do
{
cout<<"unesite broj: ";
cin>>n;

if(head==0)
{
head=new node;
head->data=n;
head->link=0;
tmp=head;
}
else
{ temp=new node;
temp->data=n;
tmp->link=temp;
tmp=temp;
tmp->link=0;

}

}while(n!=100);

f1(head);
cout<
while(head->link=0)
{
tmp=head;
head=head->link;
delete tmp;
}

cin.sync();
cin.get();
return 0;
}

void f1(node *head)
{
if(head->link==0)
{ cout<data;
return;
}

f1(head->link);
cout<data;
}
-------
pomoću reda:
#include
using namespace std;

...struct node
{
node* next;
int data;
};

void output(node* head);
int req_count(node* head);

int main ()
{
int num;
node* tail = NULL, *head = NULL, *insert, *current;

do
{
cout << "nt Unesite broj: ";
cin >> num;

if (num != 100)
{
insert = new node;
insert->data = num;

if (head == NULL)
{
head = insert;
}
else
{
tail->next = insert;
}
tail = insert;
}
}while (num != 100);

tail->next = NULL;

output(head);

cout <<"nnt" << req_count(head);

node* del;
current = head;
while (current->next != 0)
{
del = current;
current = current->next;
delete del;
}

cin.sync();
cin.get();
return 0;
}

void output(node* head)
{
node* look = head;
while (look != 0)
{
cout << "nt " << look->data;
look = look->next;
}
}

int req_count(node* head)
{
node* current = head;
if (current == 0)
return 0;
else
{
return 1 + req_count(current->next);
}
}

#include
#include
using namespace std;

struct node
{
int data;
node *pre, *post;
};

bool queueEmpty(node* head);
int waitingNum(node* head);

void entry(node *&head, int elt);
int process(node *&head);
void deleteQueue(node *&head);

int main()
{
node *head = NULL;
int elt=1;
char odabir;
do
{
system("cls");
cout<<"nnBANKA d.d. Glavni izbornik...I-Z-B-O-R-N-I-K"< cout<<"n1 - Ulaz nove stranke";
cout<<"n2 - Obrada stranke";
cout<<"n3 - Ispis trenutnog stanja";
cout<<"n0 - Kraj";
cout<<"nnUnesite Vas odabir...";
cin>>odabir;
cin.ignore(1,'n');
cout< switch(odabir)
{
case '1':
cout<<"Klikom na gumb preuzmite listic s brojem cekanja u redu.n";
cin.get();
entry(head,elt);
elt++;
cin.get();
break;
case '2':
if(!queueEmpty(head)) cout<<"Salter je slobodan. Molimo stranku s rednim brojem: "< else cout<<"Red je prazan, nema kandidata za nove transkacije."< cin.get();
break;
case '3':
cout<<"U redu na salteru ceka "< cin.get();
break;
case '0':
cout<<"Kraj programa.n";
}
}
while(odabir!='0');
//DEALOKACIJA!!!
deleteQueue(head);
cin.sync();
cin.get();
return 0;
}


bool queueEmpty(node *head)
{
return (head==NULL);
}

int waitingNum(node* head)
{
int br_str=0;
while (head)
{
br_str++;
head=head->post;
}
return br_str;
}

void entry(node *&head, int elt)
{
node *pok=new node;
pok->data=elt;
pok->post=pok->pre=0;
if (head==NULL) head=pok;
else
{
node *tmp=head;
while (tmp->post)
tmp=tmp->post;
pok->pre=tmp;
tmp->post=pok;
}
cout<<"Preuzeli ste listic s rednim brojem za cekanje na nasem jedinom, ali brzom salteru.n";
cout<<"Vas broj cekanja u redu je..."< cout<<"Broj osoba koje cekaju ispred Vas je "< }

int process(node *&head)
{
//ispis i brisanje elementa...
int elt;
node *pok=head;
head=head->post;
if (head) head->pre=0;
elt=pok->data;
delete pok;
return elt;
}

void deleteQueue(node *&head)
{
if (head==0) return;
deleteQueue(head->post);
delete head;
head=0;
}

SKLADIŠTE-artikli
#include
#include
using namespace std;

struct node
{
int data;
node *pre, *post;
};

bool stackEmpty(node *head);
void deleteStack(node *&head);

// napisati definicije sljedece tri funkcije
void push(node *&head, int elt);
int pop(node *&head);
void write(node *head);

int main(){

node *stack = NULL;
int elt=1;
char odabir;
do
{
system("cls");
cout<<"nnI-Z-B-O-R-N-I-K"< cout<<"n1 - Unos novog primjerka";
cout<<"n2 - Preuzimanje artikla";
cout<<"n3 - Ispis trenutnog stanja skladista";
cout<<"n0 - Kraj";
cout<<"nnUnesite Vas odabir...n";
cin>>odabir;
cin.ignore(1,'n');
switch(odabir)
{
case '1':
push(stack,elt);
elt++;
cin.get();
break;
case '2':
if(!stackEmpty(stack))
{
cout<<"Preuzet je artikl pod rednim brojem..."< elt--;
}
else cout<<"Skladiste je prazno. Nemate sto preuzeti"< cin.get();
break;
case '3':
if(!stackEmpty(stack)) write(stack);
else cout<<"Skladiste je prazno."< cin.get();
break;
case '0':
cout<<"Kraj programa.n";
}
}
while(odabir!='0');
deleteStack(stack);
cin.sync();
cin.get();
return 0;
}

bool stackEmpty(node *head)
{
return (head==NULL);
}

void deleteStack(node *&head)
{
node *del;
while (head)
{
del=head;
head=head->post;
delete del;
}
}

void push(node *&head, int elt)
{
node *pok=new node;
pok->data=elt;
pok->pre=0;
pok->post=head;
head=pok;
}

int pop(node *&head)
{
int elt=head->data;
node *pok=head;
head=head->post;
if (head) head->pre=0;
delete pok;
return elt;
}

void write(node *head)
{
if (head==0) return;
write(head->post);
cout<data;
}

Egipatski kult mrtvih potaknuo je ljude da sagrade veću građevinu no što je čovječanstvo ikada prije pokušalo. Keopsova piramida složena je od 2400 000 kamenih blokova koji su u prosjeku teški 2,5 tone. Nekoć je vrh piramide, na visini od 145 metara bio prekriven zlatom koje je svjetlucalo i odražavalo sunčeve zrake,slaveći svakodnevno spajanje boga sunca sa zemaljskim vladarom. Danas je piramida desetak metara niža. Piramide su nekoć bile obložene vapnencem, no on je uklonjen u 13.stoljeću i iskorišten kao građevinski materijal.
Piramide su gradili u grupama od po stotinu tisuća ljudi koje su se izmjenjivale svaka tri mjeseca. A sama se piramida gradila oko 20 godina.
Juozapadno od Keopsove nalazi se piramida njegova sina Khafrea(oko 2520.-2494 pr.Kr.) sagrađena na istom kamenom platou ali uz dodatak sfinge kao čuvarice grada mrtvih. Prodorne oči usmjerene prema istoku i izlazećem suncu. Treća i najmanja piramida, njegova sina i nasljednika Menkauera(2490.- 2471. pr.Kr.) nalazi se još zapadnije. Piramide i sfinga u Gizi najstarije su od sedam čuda staroga svijeta.

ISTRAŽIVANJA
Tisućama godina ljudi su tražili tajne povezane s tim građevinama. Godine 820. kalif Abdulah al-Maum bio je prvi koji je ušao u unutrašnjost Keopsove piramide. Legenda je govorila da je u komorama bilo oružje koje nije moglo zahrđati, staklo koje se nije moglo razbiti i neprocjenjivo blago. Kalif je okupio ekipu inžinjera, arhitekata i obrtnika kako bi istražili tajne te grobnice. Pažljivo su pregledali cijel građevinu ali nisu našli tajni ulaz, pa su nasilno ušli u kraljevsku odaju. Nisu pronašli skriveno blago. Njega su vjerojatno odnijeli pljačkaši tijekom pet stotina godina koliko je prošlo od faraonove smrti. Činjenica da si uzeli sve, ukljućujući i poklopac sarkofaga, razlog je nagađanja koja traju sve do danas. Je li moguće da je grobna komora samo mamac, a faraon je zapravo pokopan negdje drugdje? Arheolozi u piramidi drevnoga suca nisu našli ništa,a i sarkofazi u drugim piramidama bili su prazni.
Činilo se da im se sreća ipak osmjehnula kad je britanski vojni časnik Howard Vyse otvorio Menkaureovu piramidu1838. i pronašao zapečaćeni sarkofag . Da zadovolji svoju znatiželju Vyse ga je poslao brodom u Englesku gdje će se otkriti što je u njemu. Brod je potonuo uz obalu Španjolske i sarkofag je zauvijek izgubljen.(???)
Unutrašnjost
Unutrašnjost piramida kod Gizeha uređena je vrlo domišljato kako bi se odbili pljačkaši grobnica. Ulaz je u Keopsovu piramidu bio skriven iza obloge od glatkog kamena a čini se da su prazna podzemna komora i prolaz koji se spušta prema njoj bili namijenjeni skretanju pljačkaša s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima. Arheolozi koji su iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labirint skrivenih vrata,slijepih prolaza i stubišta koja ne vode nikamo. Ipak se treba diviti upornosti pljačkaša, jer kad bi arheolozi napokon doprli do grobnih komora,nikad ne bi našli ništa više od praznog sarkofaga. Zašto su se faraoni toliko trudili zaštititi svoje grobnice od lopova postalo je jasno 1923. kad je pronađeno fantastično blago kralja Tutankhamona. To otkriće koje je izvršio Howard Carter, nnavelo je ljude da se zapitaju što se sve krilo u grobnom komorama zaista velikih vladara.

Misteriozna umiranja i nesrece pratile su otvaranje grobnice egipatskog faraona Tutankamona.
Najpoznatiji je, svakako, slucaj dvojice britanskih istrazivaca starina: Howard Carter i lorda Georg Carnavon.

ARHEOLOŠKO OTKRICE STOLJECA
Tamo gdje je Carter pretpostavljao da se grob nalazi, iskapao je Amerikanac Theodore Davis. On je 1902. dobio za to odobrenje od egipatske vlade, iako na službenim mjestima više ništa nisu očekivali od njegovih iskapanja.
Giovanni Belzoni već je 1820. prekinuo radove na tom mjestu, jer nisu mogli, po njegovoj ocjeni, uroditi plodom. Kada je Davis u srpnju 1914. također sve napustio, bio je istoga uvjerenja. Koncesija za iskapanja prešla je na Howarda Cartera i Carnarvona.
Obojica su, naravno, odmah htjela započeti rad, ali je izbio I. svjetski rat. Prošle su još tri godine i tek je onda u Dolini kraljeva mogla započeti velika pustolovina.
Nije bilo podataka o tome gdje je tko, kada i što iskopao. Sasvim instinktivno predložio je Howard Carter da se Tutankamonov grob potraži u trokutu između grobova Ramzesa II, Merenptaha i Ramzesa VI.
Do 1920. pregledan je cijeli obilježeni trokut - osim onog mjesta s temeljima koliba. Carnarvon i Carter usredotočili su pažnju na jednu pokrajnu dolinu, ali tamo nisu otkrili ništa značajno. Već su šest godina tragali za nečim, a nisu ni znali da li to uopće postoji. I onda se sve dogodilo u pet dana.
1.studenog 1922. Carter u Dolini kraljeva počinje nova iskapanja. Iz sjeveroistočnog ugla groba Ramzesa VI povlači jarak prema jugu. Jarak ide točno kroz kvarcne temelje radničkih koliba.
4.studenog 1922. Carter je, kao i svakog jutra, dojahao na muli na mjesto iskopavanja. Iznenađuje ga neobična tišina. Preradnik Rais Ahmed Gurgar dotrčao je sav uzrujan: "Gospodine, ispod temelja prve kolibe naišli smo na kamenu stepenicu.".
5.studenog 1922. Poslije podne otkopane su četiri stepenice. Nema više sumnje: one vode do neke kamene grobnice. Što li će se u njoj nalaziti? Faraon? Hoće li biti prazna? Opljačkana ? Do večeri već je otkopano 12 stepenica. Pojavljuju se neka zapečaćena kamena vrata. Pečati predstavljaju šakala i devet stiliziranih zarobljenika. To je pečat grada mrtvih u Dolini kraljeva. Grob, kako se čini, još nije opljačkan.
25.studenog 1922.Pečati se fotografiraju i lome. Na vidjelo izbija hodnik što vodi koso prema dolje. U kamenju kojim je taj hodnik ispunjen leže pečatni zasuni i slomljeno suđe od alabastera. Čini se da je grob ipak bio provaljen i ponovno zapečaćen.
26.studenog 1922. Deset metara iza prve kamene pregrade kopači nailaze na druga vrata. Osim pečata grada mrtvih mogu se raspoznati i pečati sa znakom Tutankamonova imena.
Najprije je probijen zid prema pretkomori Tutankamonove i pregledana prostorija od 8 puta 3,60 metara s dragocjenim nalazima. Među kopačima, ili bar među učenjacima sve se više širila nervoza. Razlog tome bio je neugledni ostrakon, glinena pločica, koju je Carter našao u preetkomori. Najprije je dobila svoj redni broj i uvedena u katalog, ali već nekoliko dana poslije toga, pošto je Alan Gardiner dešifrirao hijeroglif koji je bio na njoj, ponovno izbrisana.
Natpis je glasio:

SMRT CE SVOJIM KRILIMA ZATUCI ONOGA KOJI REMETI FARAONOV MIR.
Bilo bi pogrešno tvrditi da su se u to vrijeme Carter, Gardiner ili drugi učenjaci uplašili tog prokletstva. Znanstvenici su se mnogo više bojali lakovjernosti egipatskih kopača i pomoćnog osoblja prema sablasnim pričama, a arheolozima su egipatski pomoćnici bili prijeko potrebni.

Početkom travnja Carteru je u Luksor stigla obavijest:
Carnarvon je teško obolio.
Carter je odmah otputovao u Kairo.
O onome što se poslije dogodilo izvještava sin Carnarvona:
"Zanimljiva je to priča.". Bolest njegova oca počela je neobično. "Strašno se loše osjećam.", rekao je 57 - godišnji lord jednog jutra za vrijeme doručka. Već je imao temperaturu od 40 stupnjeva. Zatim ga je počela tresti groznica. Slijedećeg jutra Carnarvanu je bilo bolje. Liječnici su ustanovili da se Carnarvon ozlijedio pri brijanju. Britvom je razrezao neki ubod insekta.
Mladi Carnarvon sjeća se dalje: "Čim sam stigao u Kairo u hotel, otac je bio bez svijesti. Tu je bio Howard Carter i moja majka Almina. U noći, bilo je deset do dva, probudili su me. Došla je sestra i rekla da je otac umro. Kada sam ušao u sobu, iznenada su se ugasila sva svijetla. Upalili su svijeće. Za tri minute svijetlo je opet stiglo. Za nestanak struje u Kairu nema objašnjenja. Na upit u električnoj centrali dobijen odgovor da nema tehničkog razloga za iznenadni prekid struje, kao ni za to što se svijetlo iznenada upalilo.".

Nakon Carnarvonove smrti, bilo je još sličnih slučajeva. Poznati arheolozi koji su iskapali Tutankamonovu grobnicu, umrli su neobičnom i iznenadnom smrću.

dio /Arheološko otkriće stoljeća/ preuzeto sa
http://web.nkg-zagreb.hr/

(možda ste ga već vidjeli na nekim stranicama ili negdje drugdje, zaista zaslužuje da ga se pročita)

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.

stop testiranju na životinjama!

Sigurno ste već primijetili neuobičajene i nenormalne pojave i promjene u vremenu. U petom mjeseca još smo šetali u skafanderima da bi početkom šestog bili u kratkim rukavima.
Sve češće prirodne katastrofe izgleda nikoga od „važnih ljudi“ne zabrinjavaju,sudeći prema „velikim naporima i trudu“ da se stanje poboljša.

Posljednjih sto godina
Poslije 1880. temperatura je stalno rasla,sve do četrdesetih i pedesetih godina 20. stoljeća kad su prosječne temperature pale za oko 0.2 do 0.3°C. Istodobno se promijenila svjetska raspodjela količine oborina pri čemu pada u oči seljenje klimatskih zna u smjeru sjever-jug.
Krajem 80-ih utvrđeno je da je od 1880. prosječna temperatura porasla za oko 0.5°C.Te su natprosječno visoke temperature bile praćene neobičnim vremenom,visokim ljetnim temperaturama,blagim zimama i ranim početkom proljeća,sušama i povremeno žestokim olujama.Sve su te pojave upućivale na zaključak da je Zemlja sve toplija.

Znanstvenici dokazuju da do velikih promjena u svjetskoj klimi dolazi zbog nestalnosti solarne konstante, tj. količine zračenja koje dopire do Zemljine atmosfere. To onda utječe na temperaturu Zemljine površine.
Druge teorije povezuju klimatske promjene s ponašanjem Zemlje dok se okreće oko Sunca. Zemljina je os nagnuta za oko 23°(prema okomici na eliptiku,ravninu u kojoj se Zemlja okreće oko Sunca),ali se zna da se taj nagib s vremenom mijenja. Kad je nagib velik razlike između ljeta i zime su najveće.Promjene nagiba, udružene s promjenama putanje po kojoj se Zemlja vrti oko Sunca, mogle bi prema proračunima izazvati izrazito velike promjene klime.
________________________________________________________________________________________________

Čovjekovo uplitanje u prirodu dovodi do velikih klimatskih(i drugih) promjena,što posebno vrijedi za razdoblje od početka industrijske revolucije krajem 18-og stoljeća.
________________________________________________________________________________________________
Globalno zatopljenje-efekt staklenika
Zemljin omotač sadrži skup plinova koji zadržavaju Sunčevu toplinu u mjeri upravo pogodnoj za nas. Te plinove zovemo plinovima staklenika,zbog sličnosti sa staklenicima.Kako plinovi u atmosferi zadržavaju toplinu da se ne izrači u svemir, tako u staklenicama to isto čine stakleni zidovi.Staklo propušta kratkovalno Sunčevo zračenje(ono koje nosi najveću energiju) i tako omogućava biljkama potrebnu količinu topline.Zemlja tu energiju upija ,dio provodi u dublje slojeve,a dio ponovo zrači prema gore u obliku nevidljivog infracrvenog zračenja. Tu sad staklo u stakleniku čini isto ono što i atmosfera oko Zemlje-ne propušta Zemljino infracrveno zračenje, već ga upija i vraća u smjeru prema dolje.Ta se pojava zove efekt staklenika.

posljedice
Rijetko koja pojava je tako razarajuća za živi svijet kao suša.Suhi dani dešavaju se mjestimično na svim dijelovima našeg planeta,ali izraz suša koristi se samo za suhe periode dužeg trajanja koje obuhvaća veliko područje.
Možda najgora pojava kojom bi nam se klima mogla osvetiti jesu posljedice globalnog zagrijavanja-zatopljenje oceana i otapanje ledenjaka koje dovodi do podizanja razine mora.
_______________________________________________________________________________________________

Jedna od nepravilnosti u prirodi nastala zadnjih godina zamijećena je u naglom povećanju broja meduza u oceanima i morima širom Zemlje,to je znak da j morski ekosistem Zemlje ozbiljno narušen prekomjernim izlovom ribe, zagađenjem i globalnim zatopljenjem.
________________________________________________________________________________________________

Znanstvenici koji proučavaju prirodu glečera opažaju i kako se njihov broj smanjuje velikom brzinom. Predviđanja su da će u slijedećih trideset godina ostati samo zanemariv broj glečera. U jednom nacionalnom parku u SAD-u došli su do dokaza o brzini nestajanja tih masivnih blokova pokretnog leda. U 20-om stt.-1968.godine postojalo je 37 glečera dok ih danas ima tek 26.Znanstvenici su se složili da je uzrok tome globalno zatopljenje i smanjenje oborina.



Ovdje su navedene neke neuobičajene katastrofe (zadnjih 15 god)za koje ja znam,ali njihov je broj puno veći

*1991. ciklon u Bangladešu, 138.000 poginulih

*2003. potres u Bamu, Iran, 31.000 poginulih

* 26. 12. 2004. južna Azija; tsunamij poginulo je više od 150 000 ljudi;

*Uragan katrina, Amerika, 8 mj. 2005.
15.09.2005 Uragan Ofelija pogodio obalu Sjeverne Karoline

*u 2004. u kolovozu i rujnu ameriku su napala četiri jaka uragana(Frances,Ivan,Charley,Jeanne,),a
2005. je rekordna sa čak četrnaest jakih uragana.


_____________________________________________________________________________
strong>*U razdoblju od 1900. -1940. godine zabilježeno je stotinu katastrofa svakih deset godina, između 1960. i 1970. godine 650 katastrofa, od 1980. do 1990. njih 2,000, od 1990. do 2000. godine čak 2,800 prirodnih katastrofa!!!!!
____________________________________________________________________________

Avionski ispušni plinovi djeluju veoma štetno na klimu, s obzirom na to da se u velikoj mjeri u atmosferu emitiraju upravo tamo gdje je razgradnja štetnih plinova veoma spora, na velikim visinama.

Budućnost
Zemljina klima i povoljan sastav atmosfere-našeg „staklenika“- omogućili su razvoj života kakav poznajemo.No svjedoci smo drastičnih promjena u posljednjih sto godina. Je li riječ samo o još jednom povijesnom ciklusu promjene klime za koji znanstvenici tvrde da se mora dogoditi ili smo započeli nepovratan proces u kojem ćemo sami sebe dovesti do izumiranja?Koliko još možemo mijenjati čimbenike koji utječu na našu klimu?Hoće li iz godine u godinu suše bivati sve dulje,a tornada i uragani sve češći i jači?Svjedoci smo klimatskih promjena,ostaje nam samo pitanje hoćemo li ih moći(i htjeti) zaustaviti i koliko brzo i hoćemo li naučiti kako sačuvati Zemlju za buduće generacije.

Geografski čimbenici koji određuju podneblje nekog mjesta su njegova zemljopisna širina,reljef,visina,nadmorska visina,blizina mora.
Glavni tipovi klime
A-tropska kišna klima
B-suha klima
C-umjereno topla
D-umjereno hladna
E-polarna
H-planinska



Klimatski sistem-prostor u kojem se odvijaju najvažniji procesi koji utječu na klimu.On se sastoji od pet elemenata:
Atmosfere-smjesa plinova koji se nalaze u relativno stalnom omjeru(dušik 78%,kisik 21%,argon 0,9%,vodena para,ugljikov dioksid,ozon i freoni)
Hidrosfere-oceani,led,površinske i podzemne vode
Kriosfere-naziv za sve ledene površine na Zemlji
Litosfere-kopnene mase
Biosfere- obuhvaća sve žive organizme

Stanje u svim dijelovima klimatskog sistema,npr. u atmosferi,opisuje se pomoću klimatskih elemenata:temperatura(zraka,mora)
Vjetrovi
Morske struje
Vlažnost zraka i tla,količina oborina

Klima se mijenja s nadmorskom visinom. Na većim visinama manje su temperature i veće brzine vjetra. Temperaturna inverzija je stanje atmosfere kada je na većim visinama toplije.
Ozon
Molekule ozona neprestano nastaju pod utjecajem ultraljubičastih zraka koje ga stvaraju od molekula kisika. Na taj način kisik i ozon čine svojevrstan štt Zemljinoj površini,ali smo ozon upija zračenje najviših energija koje prijeti biosferi. Zaštitnička uloga ozona iz stratosfere toliko je velika da je velika da znanstvenici vjeruju kako bez njega život na Zemlji nikada ne bi ni nastao. Plinovi koji razaraju ozon sporo sporo dolaze do njega(potrebno je čak 13 godina),tako da i kad bi prestali sa zagađivanjem, poboljšanje ne bismo osjetili odmah.

*najviša temperatura zraka,u hladu zabilježena je u Al Aziziyahu u Libiji, iznosila je 58°C.
*najniža zabilježena temperatura zraka bila je na Antarktiku,-89,2°C

Vulkan u erupciji katapultira uvis crvenu usijanu lavu i stvara spektakularan vatromet. Pritom mogu niz padine poteći potoci rastaljene lave ili nastati oblaci koji zamračuju sunce.

Što je vulkan?
Vulkan je rupa u zemlji kroz koju u zrak divlja smjesa plina,pare,pepela i lave. Zrnca vulkanskog pepela padaju na zemlju, pa se skupljaju u slojeve i skrućuju u laganu, sivu stijenu. Tijekom milijuna godina slojevi se lave slažu u vulkanska brda. Ona su uglavnom visoka visoka i stožasta, a na vrhu im je krater. Mnogi se vulkani nalaze pod morem.


Podvodni su vulkani stvorili i neke otoke. Tako je 1963 eruptirao podvodni vulkan u blizini južne obale Islanda bacajući u zrak oblake pare i dima. Vulkan je rigao lavu i tako je nastao novi otok. Nazvali su ga Surtsey. Vulkan je prestao bacati lavu tek nakon tri godine, no dotle je otok već dosegao površinu od 1,9 četvornih kilometara.


Vulkani nastaju na `slabim` točkama Zemljine kore. Zemlja je zatvorena tvrdim vanjskim slojem koji se zove litosfera. Litosfera je podjeljena u velike,krute blokove koje zovemo tektonskim pločama. Mnogi se vulkani stvaraju na mjestima gdje gdje se sastaju dvije ili više tektonskih ploča-na granicama ploča.
Mnogi su vulkani smješteni u „pacifičkom vatrenom prstenu“, koji slijedi granice ploča što teku duž obale Azije i zapadne obale obaju Amerika.
Lava što je izbacuju vulkani zna biti zagrijana i do 1000°stupnjeva C i zna teći niz padinu brzinom većom i od 170 metara u sekundi. Kako lava teče nizbrdo ona se usporava i hladi. Pritom nastaju dvije vrste vulkanskih stijena.(„pahoehoe“ i „aa“)


*na Zemlji postoji oko 1300 aktivnih vulkana. Aktivni vulkan je onaj koji eruptira redovito ili koji je u posljednjih 10 000 godina eruptirao bar jednom.

*Za vulkan koji nije eruptirao 10 000 godina kažemo da je uspavan ili da miruje. On u takvom stanju može ostati i po 25 000 godina,ako nije eruptirao ni toliko zovemo ga ugaslim.

*većina se vulkana nalazi ispod mora i posve su nevidljivi, no njih oko 500 zapažamo kao brda.

Nacionalnim parkom može postati područje u kojem znanstvenici prepoznaju iznimne prirodne vrijednosti u gotovo neizmijenjenom obliku. Ono mora biti i dovoljno veliko. U nacionalnim parkovima vladaju strogi kriteriji i režimi zaštite pa je zabranjeno iskorištavanje šuma ili bilo koja djelatnost koja može oštetiti ili promijeniti prirodu. Dozvoljene su samo turističke ili rekreativne djelatnosti, primjerice posjećivanje i razgledavanje.

PAKLENICA
Izuzetno bogat biljni svijet(2700 vrsta, od toga 78 endema) nastao je na prostoru dvojakog utjecaja mediteranske i planinske klime.

BRIJUNI
Nacionalnim parkom proglašeni su 1983. godine. Otočje čini četrnaest otoka i otočića, a najveći su Veliki i Mali brijun. Tijekom 20. st na otoku je otvoren zoološki vrt i safari park. Zavičajni biljni i životinjski svijet poremetilo je unošenje alohtone divljači 1900-te godine.srna, jelena lopatara,aksis jelena,muflona, zečeva.Jeleni i mufloni zaslužni su za osebujan izgled osamljenih stabala hrasta crnike . Njihova je krošnja zadobila osebujan oblik jer su im jeleni i mufloni pobrstili lišće i mlade izbojke.

KRKA
Kanjonska dolina,sedam sedrenih slapišta i ujezereni dijelovi čine 75km dug tok rijeke Krk Nacionalni park proglašen je 1985. godine, obuhvaća srednji i donji tok rijeke. Sedamnaest stepenica najvećeg sedrenog slapišta u Europi Skradinskog buka rasporedilo se na dužini od 800m, s visinskom razlikom 45,7m.

MLJET
Gotovo trećina „zelenog otoka“ kako se često naziva Mljet je nacionalni park. Nacionalnim parkom proglašen je 1960.godine. Njegov najpoznatiji dio je onaj gdje se more uvuklo duboko u kopno
I oblikovalo Veliko i Malo jezero.Na pučinskoj strani otoka donedavno je živjela sredozemna medvjedica koja, nažalost nije preživjela proganjanje izlov. Na otoku su pomutnju izazvale unešene vrste poput mungosa-da bi istrijebio zmije otrovnice.

KORNATI
Izreka “koliko je dana u godini, toliko je kornatskih otoka“ najbolje opisuje najrazvedenije otočje na europskom dijelu Sredozemlja(oko 140 otoka). Nacionalnim parkom proglašen je 1980. godine. Na pučinskim stranama otoka, pod utjecajem mora nastali su poznati kornatski klifovi. Najviša litica naziva se klobučar . Visoka je 80m, a još 100m sputa se u dubinu.

SJEVERNI VELEBIT
1999. godine Hrvatski sabor proglasio ga je osmim nacionalnim parkom.
Unutar parka smješten je strogi rezervat Hajdučki i Rožanski kukovi. Prostire se između prijevoja Vratnik i prijevoja Veliki Alan. Velebit je izgrađen od vapnenca s karakterističnim kukovima, vrhovima, ponikvama, i provalijama.

PLITVIČKA JEZERA
Jezgru parka čini niz od šesnaest jezera, koja dijelimo na gornja(izgledom nalikuju na planinska) i donja (više kraška jezera). Povezana su nizom slapova,od kojih je najpoznatiji slap Plitvice visok 78 m. Karakteristika Plitvičkih jezera su sedrene pregrade. Šumski pokrov oko samih jezera uravnotežuje količinu vode u tlu, sprječava eroziju, a bitno je sklonište i izvor hrane divlji, životinjama.

RISNJAK
Nacionalnim parkom proglašen je 1953. godine. Zaštićena 64km površine obuhvaćaju planinski masivi Risnjak i Snježnik te izvorišno područje Kupe.
Risnjak nastanjuje oko pedeset vrste zavičajnih ptica i sve vrste velikih mesojeda –smeđi medvjed, divlja mačka, vuk, jelen,srna, divokoza i druge.

Veličanstveni polarni vuk živi u tihim prostranstvima pustih polarnih područja Sjeverne Amerike, u kojima pet mjeseci godišnje vlada noć. Žućkastom bojom krzna odlično se uklapa u okoliš. U travnju temperature zraka vrlo rijetko prelaze -30 stupnjeva(C). Zemlja je, osim nekoliko centimetara ispod površine, stalno zamrznuta tako da tu može opstati raslinje samo raslinje s plitkim korijenjem. U takvim uvjetima mogu preživjeti samo rijetki sisavci. Najbrojniji su leminzi i planinski zečevi, koji su glavna hrana vukovima. Muškatna goveda i karibui(vrsta soba) predstavljaju bolji plijen, no oni na tom području žive prilično rijetko raspoređeni. Zbog toga vučji čopor mora pretražiti područje i do 2000 četvornih kilometara.
Obično žive u manjim čoporima. Pritom se najčešće radi o manjim obiteljskim zajednicama koje se sastoje od para vukova i njihovih mladunaca. Čoporom vlada alfa mužjak koji je najviši po položaj, a njegova partnerica, alfa ženka s njim je gotovo izjednačena(alfa par). Ostali su im članovi čopora podređeni te razvijaju vlastitu hijerarhiju. U lovu i prilikom hranjenja mladunaca surađuju sve odrasle životinje zajedno. Vukovi koji žive samotnjački obično su mlade životinje koje su čopor napustile kako bi pronašle vlastito područje.
Vukovi love u čoporu. U otvorenoj tundri uglavnom je premalo zaklona da bi vukovi mogli izvesti iznenadan napad. Stoga je krdo muškatnih goveda najčešće već u obrambenom položaju u obliku kruga kad čopor vukova stigne do njega. Kod takve formacije vukovi u početku nemaju nikakve šanse protiv rogova i kopita muškatnih bikova. Stoga se strategija čopora sastoji od „rata živaca“ i od pokušaja razbijanja kruga. Vukovi trče oko krda i prisiljavaju goveda da promijene položaj i tako otvore krug. Katkad je ta taktika uspješna pa goveda izgube živce i razbježe se. Vukovi tada kreću u napad i pokušavaju od krda odvojiti mlade ili slabe životinje.
Čopor vukova ostaje stalno na okupu tijekom jeseni i zime, no nakon parenja u ožujku vučica će napustiti čopor kako bi potražila jazbinu ili ju sama iskopala. Pri dolasku na svijet mladunci su slijepi, gluhi i bespomoćni te u potpunosti ovisni o majci. Otprilike nakon mjesec dana mladi vučići mogu već početi jesti meso. Od tog trenutka i čopor sudjeluje u njihovu hranjenju. Ako hrane ima dovoljno, mladi će vukovi već u vrijeme ljetnog solsticija biti u stanju slijediti čopor.

!
Sve vrste vukova u svim povijesnim razdobljima bile nemilosrdno ubijane , a polarni je vuk jedina podvrsta vuka koja se i danas može naći na čitavom području na kojem je oduvijek živio,jer u to područje vrlo rijetko zalaze ljudi.

Nekada su kišne šume prekrivale 14 posto Zemljine površine.Danas prekrivaju manje od 6%,a u njima živi gotovo 60 posto svih svjetskih biljaka i životinja.
Pročitala sam kako se svake minute uništi 40 hektara tropske kišne šume! Što znači da se za jedan dan uništi 57 600 hektara kišne šume. Užas!
Svjetske kišne šume krče se zbog iskorištavanja drvene građe kao što su tikovina i mahagonij, zbog otkrivanja mineralnih ležišta i rudarenja, te da bi se oslobodilo zemljište za velika poljoprivredna polja i stočne pašnjake. Budući da je u malom djeliću kišne šume tako velika raznolikost života, znanstvenici prosuđuju kako SVAKOG DANA, iskrčivanjem kišnih šuma po DESET VRSTA životinja i biljaka BIVA ISTREBLJENO-strah me ni računati koliko vrsta čovjek uništi za godinu dana-samo u kišnoj šumi. Znanstvenici kažu da uništenje kišnih šum itekako mijenja svjetsko podneblje. Poput drugih zelenih biljaka, kišne šume uzimaju plin ugljični dioksid iz atmosfere i daju kisik potreban životinjama za disanje. Iskrčivanjem kišnih šuma i njihovim spaljivanjem, manje je biljaka koje upijaju ugljični dioksid pa se oslobađa velika količina ugljika čineći podneblje na Zemlji toplijim i povećavajući učinak staklenika .

*Znanstvenici vjeruju da još neotkrivene biljke kišne šume mogu biti lijekom za rak.Oko polovice svih lijekova što su danas u uporabi rade se od biljaka kišne šume .kinin-za malariju,kurate-za tetanus, kortizon za artritis…Krčenjem kišnih šuma možemo zauvijek izgubiti tisuće biljnih vrsta koje bi se mogle rabiti za liječenje po život opasnih bolesti.

POKOLJ 325.000 BEBA TULJANA!
Kanadski komercijalni lov na tuljane je najveći pokolj morskih sisavaca na svijetu. Kanada tijekom ožujka i travnja planira pobiti preko 325.000 tuljana!(stariji tekst)

U nešto više od tri godine (između 2003. i 2005.), Kanadsko ministarstvo ribarstva i oceana obznanilo je zastrašujuću kvotu za ubijanje od 975.000 beba i odraslih 'harfastih' i 30.000 odraslih 'hood' tuljana.

Tijekom 2004. ubijeno je 365.971 tuljana, dok je 283.497 'harfastih' tuljana ubijeno u sezoni 2003. U 2002. lovci na tuljane pobili su preko 312.000 tuljana iako je kvota za ubijanje bila postavljena na 275.000.

Za ove kvote nema nikakvog znanstvenog opravdanja, jer su tehnike brojanja tuljana bile ništa drugo nego slobodna procjena. Nadalje, na svakog ubijenog tuljana, još jedan je ubijen i nestao pod ledom, a ti tuljani nisu ušli u konačan zbroj. Znanstvenici i stručnjaci za pitanja čovjekovog okoliša vjeruju da je lov prijetnja opstanku te vrste. Samo u protekle četiri godine krajnje okrutnim metodama - razbijanjem glave harpunima ili, rjeđe, hicima iz pušaka - ubijeno je preko milijun 'harfastih' tuljana. Ubijaju se tek rođene bebe tuljana (oko 95% ubijenih tuljana su bebe stare manje od četiri tjedna).(prijatelji životinja)

ovo je zastrašujuća snimka pokolja
čovjek je .......vidi se (na snimci,ko je gledao)..kakvo biće
zar je to stvarno potrebno da bi neka baba mogla nositi bundu(krzno) na sebi i hvalisat se okolo...

ZA JEDAN ubije se(n=života)
KAPUT OD životinja
Lisice 10 - 24
Dabra 16 - 20
Rakuna 20 - 30
Nutrije 26 - 34
Oposuma 30 - 40
Kune zlatice 40 - 60
Samura 60 - 80
Muskatnog miša 60 - 120
Vjeverice 100 - 400
Činčile 130 - 200
Hermelina 180 - 240

KOJE MJESTO i kakvu ulogu u proizvodnji krzna zauzima pak Hrvatska?
Nažalost, konačno se možemo pohvaliti da u nečemu prednjačimo pred ostalim zemljama u svijetu. Ma koliko to nevjerojatno zvučilo, Hrvatska je najveći proizvođač krzna činčile, malog - gotovo istrebljenog - južnoameričkog glodavca, s najvećom matičnom farmom činčila u Europi i ukupnom svjetskom proizvodnjom koja premašuje 50%.
Chinchilla d.o.o. je u samo šest mjeseci proizvela 10 tona leševa oderanih životinja, što je stravična brojka kad se uzme u obzir koliko je činčila mala životinja. Tu se još naravno postavlja, uz ono moralno, i ekološko pitanje odlaganja takvog otpada, kao i pitanje kemikalija koje se koriste za zaštitu i preradu krzna. PRIJATELJI ŽIVOTINJA

Svjedoci smo sve goreg stanja i sve većih oscilacija u vremenu, od extra vrućina do extra hladnoće. Prijelaz između godišnjih doba je izgubio svaki smisao, a čini se da nas ništa bolje ne očekuje u budućnosti. Znamo i sami koliko se priča,a mi samo klimamo glavom u stilu, ma znamo mi sve o tome. Je li zaista tako?
što je ozon?
Sunčevo je zračenje neophodno za život na Zemlji, ali pretjerane količine nekih dijelova Sunčeva spektra mogu imati sasvim suprotni, neželjeni učinak. To je slučaj s ultraljubičastim (ultravioletnim) zračenjem (UVZ). Ultraljubičaste zrake u malim količinama mogu biti korisne, jer sudjeluju u proizvodnji D vitamina koji je važan za izgradnju kostiju. Međutim, previše UVZ potiče mutaciju gena, oštećenja DNK, rak kože, prerano starenje i ostećenja imunološkog sustava.
Do Zemljine površine dopire samo manji(potrebni) dio od ukupnog UVZ sa Sunca. Glavninu tog opasnog zračenja na putu do Zemlje zaustavlja ozon. Ozon je plin čije se molekule sastoje od tri atoma kisika. Čak 90 % od ukupnog ozona u atmosferi nalazi se u stratosferi jer vrlo djelotvorno upija UVZ. Zato su najgornji dijelovi stratosfere jako zagrijani. Iznad ozonosfere atmosfera je hladnija. Ozon u stratosferi nastaje djelovanjem sunčeve radijacije koja cijepa molekule kisika na dva atoma kisika. Kada se tako nastali atom kisika spoji s molekulom kisika nastaje ozon. Ozon i nestaje djelovanjem sunčeve radijacije. Raspada se na atom kisika i molekulu kisika. Količina ozona u atmosferi ovisi o ravnoteži proizvodnje i razgradnje.( http://www.sigmacentar.hr/)

OZONSKE RUPE
Najveća prijetnja životu na Zemlji
Ozonski se omotač stvarao milijardama godina, sve to vrijeme štiteći život na Zemlji, dozvoljavajući mu da se razvija u najneobičnije oblike, koji su se rađali, živjeli i umirali, pojavljivali i nestajali, nesvjesni 'dobrog duha' iznad sebe. Čini se da će prva vrsta svjesna njegova učinka biti ta koja će ga i uništiti(http://www.tportal.hr/)
Globalno zatopljenje
Globalno zatopljenje usporava obnavljanje ozona i time zatvaranje ozonske rupe. Iako je, na globalnoj razini, zabranjena uporaba pojedinih štetnih kemijskih spojeva koji neposredno oštećuju ozon (poput kloro-fluoro-ugljikovodika ili freona), ispuštanje štetnih plinova iz industrijskih postrojenja nije se smanjilo,već poraslo- što je dovelo do porasta temperature i nastanka efekata staklenika te posrednog uništavanja ozonskog omotača.
Problem stanjivanja ozonskog omotača uočen je krajem sedamdesetih godina, a činilo se kako je za njega nađeno rješenje kada je 1987. godine potpisan protokol iz Montreala kojim su zabranjeni freoni,plinovi dotad upotrebljavani u sprejevima, hladnjacima, i uređajima za hlađenje. Tijekom godina štetni su plinovi zamijenjeni, a ozonski omotač se počeo obnavljati premda nije dostigao gustoću koju je imao prije 1980. godine. Dosad postignut uspjeh u obnavljanju ozonskog omotača, vjerojatno će vrlo brzo biti uzaludan jer se ispuštanje štetnih plinova iz industrijskih postrojenja, poput ugljičnog dioksida, dušičnog dioksida i metana ne smanjuje.

Efekt staklenika
Bez Sunca nema života na Zemlji. Ono nam daje svjetlost i toplinu. Stalno se govori kako više nije dobro biti puno na Suncu i da je to svake godine sve opasnije. Jednako tako, svi primjećujemo da je na Zemlji sve toplije. To se događa zato što je u zraku sve više otpadnih plinova koji narušavaju prirodnu ravnotežu.( to, naravno, uzrokuje čovjek) Zemlju obavija nevidljivi omotač koji se sastoji od plinova. Sunce obasjava Zemlju, a plinoviti omotač zadržava toplinu i tako grije Zemlju. Zemlja oslobađa tu toplinu i vraća je u svemir, jer bi inače bilo sve toplije. Međutim, zbog sve više plinova u zraku, Zemlja se ne može osloboditi pa tako postaje sve toplije. To se zove efekt staklenika. Ako se Zemlja ugrije za samo nekoliko stupnjeva promijenit će se klima.( http://www.eco-omblici.hr/)

1.Kako nastaju kiše?
U osnovi meteorolozi razlikuju dvije vrste kiša: "hladne kiše " i "tople kiše".Oko 80% kiše su hladne kiše, ostalih 20% su tople kiše. Razlika se nalazi u procesu nastajanja kišnih kapi, a ne u temperaturi kojom nas kapi udaraju u glavu.
Kad sunce zagrijava površinu Zemlje isparava se voda. Zagrijani zrak i plinovita vodena para se dižu sa zemlje. Što je zrak topliji to više vodenih molekula može primiti. Pored vodene pare se posvuda u zraku nalaze i male nevidljive čestice aerosola. One su tako male i lake da su nošene zrakom iako nisu u plinovitom stanju. Što je veća visina zrak se više hladi. Što je zrak hladniji to manje molekula vodene pare može sadržavati - znanstvenici za to kažu da se hladni zrak prije zasiti. Tek kad je zrak potpuno zasićen vodenom parom mogu nastajati oblaci. Prekomjerna vodena para pretvara aerosol u fine kapljice: kapljice oblaka. Kapljice su tanke kao dlaka i tako lagane da ih zrak može zadržavati.

Pri kondenzaciji vodena para opet predaje energiju koja je bila potrebna suncu da ispari vodu. Tako se okolni zrak i dalje zagrijava i može se i dalje dizati u vis. Na njegovom putu u visine se kapljice oblaka slučajno sudaraju i ujedinjuju.
Na hladnim visinama na oko minus 20 stupnjeva se još uvijek tekuće ali jako pothlađene kapljice oblaka djelomično smrzavaju u ledene kristale. Oni i dalje rastu tako što zraku oduzimaju vodenu paru. Kad su dovoljno teški počinju padati prema dolje i dalje još skupljaju kapljice oblaka. Kristali se zgrudavaju tako u zrna sole ili grada.Čim pređu temperaturnu granicu od 0 stupnjeva opet se tope i padaju na zemlju kao hladna kiša. Kiša je, dakle, stoga "hladna" jer su njene kapljice prije toga bile smrznuta zrna sole ili grada.
Topla kiša najprije nastaje na isti način kao i hladna kiša. Ali kapljice oblaka ne smrzavaju nego se smo međusobno sudaraju dok ne postanu toliko velike i teške da počnu padati. Pošto tijekom ovog procesa uvijek iznova kapljice oblaka isparavaju, ovaj proces u pravilu traje duže nego proces nastanka hladne kiše.
!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Što je kisela kiša?
Kisela kiša je padalina koja je zagađena sumpor-dioksidom, dušik-oksidom, amonijakom i drugim kemijskim spojevima.
Dok se normalna pH vrijednost kiše nalazi otprilike oko 5,5, pH vrijednost kisele kiše iznosi u prosjeku 4 do 4,5. To otprilike odgovara 40 puta većoj količini kiseline u odnosu na neopterećenu kišnicu.Smanjenje pH vrijednosti za jednu mjeru znači prirast kiselosti za deseterostruko.
*Glavnu odgovornost za opterećenja uzrokovana kiselim kišama snose termoelektrane, dim iz kućanstva i ispušni plinovi u prometu.--čovjekŠtete nastale djelovanjem kiselih kiša obično nastaju sasvim daleko od stvarnih štetnih izvora.
Ako pH vrijednost u inače jako čistim brdskim potocima i jezerima prijeđe u kiselo područje može doći do izumiranja riba i drugih organizama.
Dospije li kisela kiša u tlo oslobađaju se teški metali koji mogu opteretiti podzemne vode, a time i pitku vodu. Na taj način se čovjek izlaže pojačanom unošenju teških metala u organizam.Ispitivanja pokazuju da sumporna i dušična kiselina snose najveću odgovornost za kiselost kiše.
*Iz dušik-dioksida se u reakciji sa vlagom stvara dušična kiselina koja je odgovorna za trećinu nastanka kisele kiše.Ako se dnevna vrijednost koncentracije dušik-dioksida u zraku nalazi preko 150 µg po m3 nastupaju akutna oboljenja dišnih organa. *Pokazatelji kroničnog zatrovanja su: glavobolja, nesanica, čirevi sluznice.

djelovanje kiselih kiša
Na tlo
U tlu kiseline započinju svoje štetno djelovanje. Kisela kiša prije svega štetno djeluje na oskudne brdske predjele, jer kiselina rastvara hranjive tvari, kao npr. kalcij, iz tankog sloja humusa. I tako stabla ostaju bez kalcija koji im je prijeko potreban za izgradnju njihovih ćelija.
Kiseline također otapaju teške metale i aluminij u tlu. One oštećavaju ili direktno korijenje stabala ili vodom dospijevaju u lišće ili iglice drveća i tamo oštećavaju njihova tkiva. Posljedica toga su fleke smeđkaste boje.
Na biljke
Povećanjem kiselosti tla, iz njega se ispiru ispiraju važne mineralne tvari kao što su magnezij, kalij, kalcij itd. Tako može doći do drastičnog smanjenja pH vrijednosti. Na temelju smanjivanja pH vrijednosti kao posljedica kemijskih procesa nastaju ioni koji imaju štetno djelovanje na korijenje biljki i na tlo. Isto vrijedi i za ione željeza koji se oslobađaju pri pH vrijednosti manjoj od 3,8. Stupanj štetnosti konačno ovisi o vrsti i o tipu tla.
Igličasto drveće je jače pogođeno štetama prouzrokovanim kiselim kišama, i to jela više nego smreka. Kod listopadnog drveća je najjače pogođen hrast.
Prije svega su oštećene šume na mjestima sa čestim i obilnim padalinama i koja još k tome imaju relativno niske prosječne godišnje temperature. To se odnosi na šume na višim nadmorskim visinama. Obilježja bolesti koje se pojavljuju su jako različita.
Pojedini simptomi bolesti nastupaju neovisno jedni o drugima i pri tome mogu ovisno o regiji u kojoj se pojavljuju biti i jako različiti. Oštećenja mogu biti višestruka (oštećenje iglica,pupoljaka,korijena,klica ili kore , anomanlije rasta , slabljenej otpornosti na mraz,infekcijel ili štetočine)
Razlog zbog kojeg listovi žute je često manjak hranjivih tvari. Požutjeli listovi odumiru i opadaju. Uz bolje uvjete u okolini postoji mogućnost regeneracije i ponovnog ozelenjavanja drveća.
Ako dođe do izumiranja šuma, to će imati za posljedicu promjenu cijelog ekosistema.-uništenje
Na pitku vodu
Zagađenje voda predstavlja najkompleksniji globalni problem. Svako zagađenje koje se emitira u životnu sredinu dospije do podzemnih voda, rijeka, jezera i mora. Zagađenje iz zraka kiselim kišama prenosi se do tla ili vodenih površina. Zagađenja zemlje slivaju se u površinske i podzemne vodene tokove. Činjenica je da će Hrvatska zbog nepročišćavanja otpadnih voda i problema s otpadom, bez uzimanja u obzir kiselih kiša, biti vrlo skoro suočena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode.
Na jezera
U Skandinavskim jezerima se pojavila pH vrijednost vode 3. To vodi do izumiranja mikroorganizama i biljki i na kraju cijelog ekosistema. Ako u jezera utječu rijeke koje su prije toga prolazile kroz kisela šumska tla, dodatno se pojačava smanjivanje pH vrijednosti.
Na građevine
Višak protona u kišnici prouzrokuje pojačano raspadanje kamenja, što znači da se ubrzava trošnost. Tako na primjer vapnenac reagira sa sumpornom kiselinom u gips. Time se kamenje drobi. Na sličan način se pijesak razgrađuje. Na taj način se mnogobrojni kulturni spomenici i stare crkve nepovratno uništavaju.

5.Politika visokih dimnjaka
Jednostavnim rječnikom rečeno, radi se o zabrani gradnje visokih tvorničkih dimnjaka, jer su brojna istraživanja dokazala njihovu štetnost. Nitko od onih koji odlučuju o razvoju i zaštiti okoliša nije zainteresiran za problem ugrožavanja i propadanja prirodnih resursa (šume, tlo, vode i dr.) i za to da se na području Gorskog kotara kiselost tla uslijed kiselih kiša povećala u posljednjih 25 godina preko 100 puta te da je tlo u Gorskom kotaru tlo znatno opterećeno teškim kovinama i kiselinama.

Jedna vrsta orangutana i devet vrsta gibona uz čimpanze i gorile čini porodicu čovjekolikih majmuna. Dijelimo ih na male čovjekolike majmune,tj. lake i okretne gibone i velike majmune predvođene čudesnim orangutanom.

ČIMPANZE
Nastanjuju razmjerno malo područje zapadne i središnje afrike. Njihovo je stanište šumovito pa polovinu dana provode u krošnjama. Osim tropskih šuma stanovnici su i šumovitih savana i planinskih šuma do nadmorske visine od 3000m. Čimpanze uglavnom žive u velikim skupinama, svaka se grupa sastoji od 100 ili više članova. Osim voćem koje čini glavninu njihove prehrane, hrane se lišćem stabljikama,sjemenkama,kukcima... Pare se tijekom cijele godine, trudnoća čimpanzi traje 7-8 mjeseci,nakon čega ženka koti jedno mlado,ponekad dva. Mladunče siše do 3 godine, a uz majku ostaje do navršenih 5 do 10 godina.

Neki su ljudi pokušali naučiti čimpanze ljudskom govoru: Najstarija čimpanza koja je "govorila" bila je Washoe koja je 60-ih godina prošlog stoljeća odrasla među ljudima i koju su naučili sporazumijevati se pomoću američkog jezika znakova. Na kraju je svladala i baratala sa 160 različitih znakova za riječi i dokazala da je kombinacijom tih riječi bila u stanju priopćiti vrlo originalne ideje pune mašte. Kada je bila iznenađena lutkom koju su joj stavili u šalicu, rekla je svoju najpoznatiju rečenicu"baby in my drink".

Svaka vsta životinje(kojima je to potrebno, one koje žive u skupinama,zajednici) ima svoj način komunikacije,npr. ljudski govor. Kao što druge vrste ne razumiju naš govor, ljudi ne razumiju njihovu komunikaciju, pa uglavnom misle da je ljudski govor jedini ´pravi´ način sporazumijevanja . Sam se čovjek smatra najinteligentnijim i najrazvijenijim bićem na Zemlji što njegovo ponašanje ne dokazuje(razvoj civilizacije, uništavanje-istrebljivanje ostalih vrsta, smanjenje svih oblika prirodnih staništa radi razvoja gradova,zagađivanje vode, zraka, zemlje,svega potrebnog za život životinja,biljaka i samih ljudi).

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Danas je čimpanze nemoguće pronaći u krajevima u kojima su bili česti još prije četrdesetak godina. S nekoliko milijuna jedinki s početka 20-og stoljeća broj im je u prirodi pao na još samo oko 200 000(-nešto stariji podatak, sada ih vjerojatno i manje). Godinama su masovno lovljeni, ljudi su ih prodavali zoološkim vrtovima ili ih koristili za medicinska istraživanja. U lovu na mladunčad, koja bi najčešće završila kao ljudski kućni ljubimci, krivolovci su ubijali cijele skupine čimpanzi(podsjećam, oko 100-tinjak jedinki). Kao i drugim divljim životinjama, najveća prijetnja njihovu opstanku je čovjek:najviše uništenje staništa.

!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Populacija afričkih lavova izumrijet će u idućem desetljeću ako se ništa ne poduzme radi spašavanja preostalih 30.000 tih životinja, upozorili su u znanstvenici.

LAVOVI
Lavovi žive u raštrkanim područjima Afrike i manjoj Indijskoj šumi. Oni žive na otvorenom. Lavice obavljaju veći dio posla u lovu zajednički progoneći pljen. Dužnost mužjaka je obraniti teritorij čopora od drugih lavova. Njegova se rika može čuti 8 km daleko. Lavovi su jedine mačke koje žive u skupinama. Čopor može imati oko 12 pripadnika, a većinu čine ženke i njihova mladunčad.

Koala živi u Australiji visoko u krošnjama eukaliptusovog drveća, čije je lišće njegova jedina hrana.Prednje i stražnje noge posebno su mu prilagođene penjanju po drveću.Aktivna je noću,a danju spava.Tijekom evolucije kod koale su se razvili džepovi u obrazima,koji služe za spremanje hrane.
Koale se pare između prosinca i ožujka,a 35 dana nakon toga na svijet će doći jedno mladunče.U dobi od 6 mjeseci mali će koala prvi put napustiti majčin tobolac i popeti joj se na leđa.Majka malog koalu nosi na leđima dok ne navrši godinu dana.Žive 15 do 20 godina.

!!!!!!
Još pred stotinu godina koala je u australiji bio vrlo rasprostranjen,a posebno u Viktoriji i Novoj Južnom Walesu.Naseljavanje ljudi na ta područja dovelo je na žalost do drastičnog smanjenja populacije koala.Zbog intenzivne urbanizacije,često povezane sa spaljivanjem šuma,koale su ostali bez većeg dijela svog staništa, a mnogi su ubijeni zbog krzna.Tako je na primjer jedne godine iz Australije izvezeno više od 2 milijuna koža koala.Ubijanje tih životinja u takvom obimu dovelo je gotovo do istrebljenja čitave vrste.zbog nas?!

Leopard je poznat po svojoj sposobnosti prikrivanja kao i po savršeno razvijenim osjetilima.iakovoli šumske krajolike, dobro se snalazi i u drugim životnim prostorima, bilo da je riječ o polupustinjama ili o područjima bez vegetacije neposredno ispod granice snijega i leda.Boja njegova krzna može varirati od žute do crne.Leopard živi samotnjački, uglavnom na čvrsto određenom teritoriju, osim u vrijeme parenja i pri odgoju mladunčadi.Teritoriji mužjaka u pravilu su veći od teritorija ženki i često se preklapaju s teritorijem jedne ili više ženki.Leopard obično lovi u jutarnjem i večernjem sumraku.
Vrijeme parenja ovisi o njihovom životnom prostoru, oni koji žive u tropima pare se čitave godine, a ostali u proljeće.Leglo može imati oko šestero mladunaca, ali obično prežive samo dva.tamnoplave oči, tipične za mladunčad iz porodice mačaka otvaraju se nakon devet dana.Mladi u pravilu ostaju uz majku oko dvije godine.Kroz to vrijeme nauče loviti i brinuti se za sebe.Žive oko 12 godina.

!!!!!!!!!!!
Ljudi su od davnih vremena lovili leoparde zbog izuzetne ljepote njegova krzna.Procjenjuje se da je u Africi ranih šezdesetih godina ubijeno oko 50 000 leoparda.Broj leoparda je desetkovan.U Maloj Aziji, Mandžuriji i mnogim područjima gotovo ih nema.zbog nas?!

Vidru susrećemo u slatkovodnim područjima ali i na stjenovitim mjestima uz morsku obalu.Iznimno je plaha, suzdržljiva životinja koja živi samotnjački i pretežno je aktivna noću.Najviše lovi u močvarnim vodama,gdje u potrazi za hranom prelazi velike udaljenosti i pritom se seli iz jednog u drugi riječni sustav.Vidra se prvenstveno hrani ribom.Nije izbirljiva ali većini pripadnika ove vrste omiljena je hrana jegulja. Vidra je pod vodom vrlo okretna. Građa njezina tijela upravo je nenadmašivo osposobljava za plivanje i ronjenje. U vodi može izdržati vrlo dugo. Mladunci nauče plivati u dobi od 12 tjedana kad im naraste krzno otporno na vodu.Vidre nemaju određeno vrijeme za parenje.
Ženka najčešće okoti 2 ili 3 mladunca.Nakon osam do devet mjeseci mlade će se vidre prvi put za kratko odvojiti od majke. Potpuno samostalne postaju s dvanaest mjeseci.Žive 9 do 10 godina

!!!!!!!!!!!
Vidru su nekada lovili zbog njezina krzna. Krajem pedesetih godina došlo je do velikog smanjenja njihovog broja onečišćenja vode pesticidima.Ozbiljnu prijetnju njezinoj populaciji predstavlja i cestovni promet.Zbog bezobzirnog lova,trovanja, i uništavanja njezinog životnog prostora ,vidra je danas jedna od najugoženijih vrsta sisavaca u srednjoj Europi.zbog nas?!

Carski pingvin živi na ledenim poljima Antarktika i Susjednih otoka te u moru koje ih okružuje.Iako carski pingvin pretežno živi u moru,a njegova se hrana sastoji od od morskih životinja,a on se gnjezdi iza zaštitnih ledenih grebena duboko u unutrašnjosti Antarktičkog kopna.Kako se carski pingvini gnijezde zimi,moraju za gniježđenje odabrati područje na kojem početkom ljeta neće doći do topljenja leda prije nego što se njihovi mladunci osamostale.Do svojih stalnih gnijezdilišta prelaze udaljenost od deset, a katkad i do sto kilometara.Carski pingvini ne grade gnijezda, a jaje griju tako što ga polože na noge i prekrivaju kožnom naborom s donje strane trbuha.Ženka oko dva tjedna sama grije jaje,a zatim ga predaje mužjaku, koji ga sprema u svoju trbušnu vreću.On grije jaje sljedećih četrdeset do pedeset danau svojoj trbušnoj vreći gdje je dobro zaštićeno od hladnoće koja može dosegnuti i -40 stupnjeva. Žive u kolonijama koje broje 500-20 000 parova.Žive oko 20 godina.

Predstavnici jelena (Cervidae) dijele se na : jelene lopatare, obične jelene, obične srne, osebujne sjeverne losove, sobove.
Ove su životinje preživači kratkih repova i kratke, uz kožu prilegnute dlake, a najraspoznatljivija osobina zajednička svima je razgranato koštano rogovlje.
Veličina tijela ovih životinja varira ovisno o vrsti.Najmanji predstavnik porodice je vrsta koja nastanjuje hladna područja južnog dijela Anda pundu puda,a može narasti do 85cm u duljinu i dostići masu od 15 kg.Najveći predstavnik je robusni los duljine tijela do 3,5m i mase od 800kg. Po vanjskom tjelesnom izgledu neki su predstavnici poput ranije spomenutog pudu jelena, zdepasti, dokje većina vrsta vitke i skladne građe s karakterističnim dugim i tankim nogama. Iako se vrste međusobno razlikuju bojom krzna možemo reći da je većina smeđe ili sive boje,a mladunčad je uglavnom nešto svjetlije dlake od odraslih jedinki , prošarane bijelim mrljama radi bolje kamuflaže.Jleni imaju 32 ili 34zuba.
rogovlje:
Na pripadnicima porodice jelena prvo ćemo zapaziti rogovlje. Mužjaci svih vrsta ove porodice posjeduju taj korisni "modni dodatak",osim kineske vodersne. Kod sobova rogovlje posjeduju i ženke. U jesen je sezona parenja jelena ,a rogovlje je tada potpuno izraslo i njime dva mužjaka međusobno odmjeravaju snage.Već sama raskoš rogovlja i broj prostranih parožaka u jelena i sličnih vrsta označava opću tjelesnu kondiciju mužjaka. Iscrpljeni nakon suparničkih nadmetanja oko harema i parenja, svake godine u rano proljeće jeleni odbacuju svoje rogovlje.Samo kineski jelen odbacuje rogovlje dvaput godišnje.

obični jelen:
Mužjaci su oko 10%krupniji od ženki i mogu narasti u duljinu do 2.7m i dostići masu od 500 kg. Boja njihova krzna zimi je tamnosmeđe boje,dok je ljeti svjetlija,a prepoznatljivi su po bogato razgranatom rogovlju raspona do 1.5mŠto je rogovlje veće i bogatije ukrašeno,to će svom vlasniku osigurati bolju startnu poziciju u borbi za harem ženki.Sezona parenja u jelena traje od kasnog rujna do kraja prve polovice listopada kada su vrlo učestale međusobne borbe dvaju mužjaka, a krajolikom odjekuje njihov karakterističan ljubavni zov.
Obični jeleni su društvene životinje koje žive u krdima,koja ljeti mogu brojati i do 400 životinja. Ova su krda matrijarhalna,na čelu je dominantna ženka. Mužjaci se krdu priključuju tijekom sezone parenja, a nakon toga se ponovo od njega odvajaju. Jeleni pasu travu i brste lišće , a aktivni su tijekom zore i kasnog predvečerja dok u međuvremenu preživaju i odmaraju. Zbog svojih prehrambenih navika imaju važnu ulogu u održavanju travnjačkih biljnih zajednica.


!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Obični jelen nekad je bio široko rasprostranjena vrsta, pa smo ga mogli naći širom čitave sjeverne Zemljine polutke. Uništavanjem njegovih prirodnih staništa; crnogoričnih i bjelogoričnih šuma te otvorenih pašnjaka i intenzivan lov doveli su do znatnog smanjenja rasprostranjenosti ove životinje. Iako je potisnuta iz većeg dijela Europe, u Hrvatskoj je, srećom opstala u području slavonskih nizinskih šuma.

71% Zemljine površine , odnosno 365 milijuna kvadratnih kilometara, zauzima voda. Fizikalna i kemijska svojstva vode oblikuju lice Zemlje, određuju prirodu klime i omogućuju život kopnenim i vodenim organizmima. Upravo zbog toga što nas voda okružuje, uzimamo je "zdravo za gotovo" i malo je onih koji uistinu shvaćaju njenu ulogu u opstanku sveukupnog života na našem planetu, pa tako i nas samih.
Voda ima visok toplinski kapacitet, što znači da može pohraniti mnogo topline, a da joj se istovremeno znatno ne poveća temperatura. U usporedbi sa zrakom ili sa tlom vodene se mase sporije griju, ali se i sporije hlade. Područja uz more zbog ovog svojstva vode imaju blagu klimu tijekom čitave godine, jer se toplina koju je more pohranilo tijekom ljeta polako otpušta tijekom zime i grije okolni zrak.
u brojevima:
Procjenjuje se da je ukupan volumen vode na Zemlji oko 1,4 milijarde kubnih kilometara, od čega se u morima i oceanima nalazi čak 97,24%. Slatke vode na Zemlji ima oko 38 milijuna kubičnih kilometara, što od ukupne količine iznosi 2,75%. Najveće su svjetske zalihe slatke vode zarobljene u ledenim kapama na polovima, čak 2,14% ukupne količine vode, dok podzemne vode čini 0,61% ukupnih svjetskih vodnih zaliha. Ostatak zaliha slatke vode nalazi se u jezerima, tlu, atmosferi i rijekama.

čovjek !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Svojim nepromišljenim djelovanjem čovjek je doveo u pitanje opstanak vlastite vrste i svih ostalih vrsta biljaka i životinja na Zemlji. S obzirom na činjenicu da je da je ukupna količina podzemnih voda relativno stalna, u pitanju je prije svega kvalitata vode koja nam je na raspolaganju. Iako prirodni ekosustavi raspolažu različitim mehanizmima samoočišćenja. o intenzitetu onečišćenja dovoljno govori podatak da se dnevno u jezera,rijeke i podzemne vode izlieva oko dva milijuna tona otpadne, nepročišćene vode,pri čemu se procjenjuje da jedna litra otpadne vode onečisti osam litara slatke vode u prirodi. Uzevši ovo u obzir zaključujemo da su vode postale velika smetlišta u koja se odlažu vrlo opasne tvari poput pesticida, PCB-a i teških metala. Zagađivanje i onečišćenje vode najprije se doživljava kao lokalni problem koji vrlo brzo prerasta u globalni.
Zbog nestašice pitke vode ili zagađenosti javljaju se brojne bolesti, te je čak oko80% u nerazvijenom svijetu posljedica ovog problema.

***!!!!!!!!!!!
Možda još uvijek nije prekasno poduzeti određene mjere kako bismo sačuvali svjetske vodne zalihe od onečišćenja i zagađenja i osiguraliopstanak života na našem planetu(kojeg smo sami doveli u pitanje). Svakome odc nas izgleda da ne može učiniti mnogo , no da svatko učini ono što može bilo bi drugačije,jer pojedinac po pojedinac čini global.

Unutar porodice medvjeda razlikujemo sedam vrsta.Iako se razlikuju po veličini svi imaju zdepasto,teško tijelo s kratkim snažnim nogama i malim repom.Ako se ukaže potreba u stanju su dostići brzinu od 50-60 km/h.Manje vrste osobito su dobri penjači,a ponekad i spavaju na drveću.Svi medvjedi znaju plivati, ali najbolji plivač je sjeverni medvjed.Većina medvjeda aktivno je danju,a od svih
osjetila najoštrije im je osjetilo mirisa.
usmeđi medvjed- Ova vrsta ima najbrojnije podvrste.Smeđi medvjed uglavnom traži zaštitu šuma i gustih šikara iz kojih izlazi uglavnomu potrazi za hranom, raznovrsnijom nego u bilo koje druge vrste medvjeda.
malajski medvjed-Malajski medvjed je najmanji od svih vrsta medvjeda.Kratku sjajnu dlaku krasi žutonarančasta mrlja u obliku polumjeseca.Iako je svjejed med je njegova omiljena hrana, a potpuno je neosjetljiv na pčelinje ubode
američk crni medvjed-Često se penje na drveće što mu omogućava i manja tjelesna težina od 80-270 kg.Vrlo je prilagodljiv različitim vrstama okoliša,ali ipak radije nastanjuje šumska područja.Hrani se uglavnom biljnom hranom.Živo 30-50 godina.

Dupini su vrlo društvene životinje, žive u skupinama različite veličine i sastava.To mogu biti životinje istog spola ili mužjaci i ženke zajedno sa svojim mladuncima.Pomažu si u lovu,kod poroda,bolesti.Njihovo prijateljsko ponašanje za dupine je od životne važnosti.Međusobno sporazumijevaju raznim zvukovima.Hrane se različitim vrstama riba, glavonošci,mekušci.Dupini povremeno iskaču iz vode da bi promotrili gdje se nalaze ptice koje love na moru, jer im one pokazuju gdje su riblja jata.Dupini mogu ostati pod vodom do 15 minuta(bez da idu po zrak).Dok spavaju, ženke leže na površini vode s otvorom za disanje okrenutim prema gore, a mužjaci spavaju tik ispod površine i refleksno povremeno izlaze na površinu po zrak.Žive do 50 godina.

!!!!!!
Ljudi i dupini susreću se kad love u istim vodama.Svake godine tisuće dupina ugine u mrežama ribaraNo nebrojeno je mnogo primjera gdje su dupini spasili ljude od sigurne smrti u moru.zbog nas?!

Jaguar je najveća (južno)američka divlja mačka.Živi na različitim staništima,od gustih kišnih šuma preko grmovitih područja i tršćaka pa sve do priobalnih šuma.Žive i u otvorenim nizinama, pod uvjetom da ima dovoljno kamenjara i visoke trave koja im pruža zaštitu u lovu.
Odrasli jaguari žive samotnjački, osim u vrijeme parenja.Mladunci obično ostaju uz majku prve dvije godine života, a zatim traže vlastito područje.
Jaguari su vrlo dobri penjači,ali najviše love na tlu,najčešće noću ili ranom zorom.Noću, kada je najaktivniji, vidi vrlo dobro, možda najbolje od svih mačaka.

!!!!!!
U prošlosti su jaguari živjeli na širokom području od Arizone do Argentine, no zbog bezobzirnog lova(zbog krzna),sječe šuma,gradnje novih prometnica i naselja njihov se broj drastično smanjio.Prema nekim procjenama u cijeloj Argetini živi još samo 200 jaguara.zbog nas?!

Iako je afrički slon zaprao stanovnik savane, vrlo je prilagodljiv i dobro se snalazi u različitim područjima svoje domovine, južno od Sahare.Zadržava se samo na mjestima gdja u blizini ima pitke vode i mogućnost kupanja.
Slonovi su životinje s vrlo izraženim socijalnim ponašanjem i snažnom obiteljskom povezanošću.Njihovi međsobni odnosi toliko su snažni da oni sahranjuju svoje mrtve prekrivajući ih granama i lišćem.Tuguju za njima i satima drže stražu.Mužjai i ženke žive u obiteljskim zajednicama pod vodstvom odrasle ženke koja je sa svim članovima u krvnom srodstvu.Slonovi su isključivo biljojedi.Jedu različite vrste trave, suho lišće,manje grane,različite plodove.
životni vijek: do 70 god.

!!!!!!
Afrički slon se ubraja u životinjske vrste kojima prijeti izumiranje.Lov na njega je zabranjen, no krivolovci ga i dalje love zbog njegovih kljova.Samo u Keniji njegov se broj sa 150 000 posljednjih godina smanjio na manje od 30 000 primjeraka

Munja je vidljivo pražnjenje atmosferskog elektriciteta do kojeg dolazi kad određeno područje atmosfere postane električki nabijeno ili se pojavi razlika potencijala dovoljna da svlsda otpor zraka.Najčešće udara iz olujnih oblaka kumulonimbusa.Tijekom oluje munja se može pojaviti u oblaku, između oblaka,izmeđiu oblaka i zraka te između oblaka i tla.
vrste munja:
Lančasta munja oblik je munje dugoga trajanja.Pojavljujese kao traka svijetlećih odječaka, auzroci nisu poznati.Pojavljuje se relativno rijetko.
Kuglasta munja je atmosferski fenomen, pojavljuje se u obliku pokretne svijetleće kugle od nekoliko desetaka centimetara u promjeru.Obično se događa blizu tla, a može biti crvena, narančasta ili žuta.

još ZŽZ
*Slonovi mogu na dan pojesti oko 225kg biljne hrane i popiti do 136 litara vode odjednom.
*slon trči brže od čovjeka.Brzinu od 8 do 9 kilometara na sat može bez odmora održavati satima.Putujuće krdo može bez problema prijeći i do 80 kilometara na dan.

*Plavetni kit najveća je životinja na svijetu.Najveća dokazana težina plavetnog kita iznosila je 178000kg.
*Jaguar je jedina velika mačka koja ne riče.Jaguari s potpuno crnom dlakom nisu rijetkost.Otac pjegav,majka crna.

*Glasno rikanje tigra čuje se na udaljenost od 2 kilometra.
*Najveća divlja mačka na svijetu je sibirski tigar.
*Krokodili su najbliži živući srodnici ptica.

*Ove slatke koale spavaju čak 18 do 20 sati dnevno.
*Koala nikad ne pije vodu, nego svu potrebnu tekućinu dobiva iz eukaliptusovog lišća.
*Koala je odličan plivač.
*Mladunče koale koje tek dođe na svijet maleno je kao zrno graha.
*Starost medvjeda može se izmjeriti promatranjem presjeka zuba,jednostavno prebrojimo prstenove poput godova na presjeku stabla.
*Leopardi mogu izdržati bez vode čitavih mjesec dana.
Sluh mu je dvostruko bolji od čovjekova, a sposobnost vida u sumraku šesterostruko je bolja od čovjekove.

*Lisice na nogama imaju čuperke dlačica poput brkova na njušci pomoću kojih se orjentiraju.
*Vodenkonji spavaju stojećki u vodi gdje su potpuno sigurni od neprijatelja.
*Čiope,koje su ponekad u zraku neprekidno i do tri godine, spavaju u letu.
*Obalni dupin spava manje od jednog sata dnevno.

Svjedoci smo sve goreg stanja i sve većih oscilacija u vremenu, od extra vrućina do extra hladnoće. Prijelaz između godišnjih doba je izgubio svaki smisao, a čini se da nas ništa bolje ne očekuje u budućnosti. Znamo i sami koliko se priča,a mi samo klimamo glavom u stilu, ma znamo mi sve o tome. Je li zaista tako?
ŠTO JE OZON?
Sunčevo je zračenje neophodno za život na Zemlji, ali pretjerane količine nekih dijelova Sunčeva spektra mogu imati sasvim suprotni, neželjeni učinak. To je slučaj s ultraljubičastim (ultravioletnim) zračenjem (UVZ). Ultraljubičaste zrake u malim količinama mogu biti korisne, jer sudjeluju u proizvodnji D vitamina koji je važan za izgradnju kostiju. Međutim, previše UVZ potiče mutaciju gena, oštećenja DNK, rak kože, prerano starenje i ostećenja imunološkog sustava.
Do Zemljine površine dopire samo manji(potrebni) dio od ukupnog UVZ sa Sunca. Glavninu tog opasnog zračenja na putu do Zemlje zaustavlja ozon. Ozon je plin čije se molekule sastoje od tri atoma kisika. Čak 90 % od ukupnog ozona u atmosferi nalazi se u stratosferi jer vrlo djelotvorno upija UVZ. Zato su najgornji dijelovi stratosfere jako zagrijani. Iznad ozonosfere atmosfera je hladnija. Ozon u stratosferi nastaje djelovanjem sunčeve radijacije koja cijepa molekule kisika na dva atoma kisika. Kada se tako nastali atom kisika spoji s molekulom kisika nastaje ozon. Ozon i nestaje djelovanjem sunčeve radijacije. Raspada se na atom kisika i molekulu kisika. Količina ozona u atmosferi ovisi o ravnoteži proizvodnje i razgradnje.( http://www.sigmacentar.hr/)

OZONSKE RUPE
Najveća prijetnja životu na Zemlji
Ozonski se omotač stvarao milijardama godina, sve to vrijeme štiteći život na Zemlji, dozvoljavajući mu da se razvija u najneobičnije oblike, koji su se rađali, živjeli i umirali, pojavljivali i nestajali, nesvjesni 'dobrog duha' iznad sebe. Čini se da će prva vrsta svjesna njegova učinka biti ta koja će ga i uništiti(http://www.tportal.hr/)
Globalno zatopljenje
Globalno zatopljenje usporava obnavljanje ozona i time zatvaranje ozonske rupe. Iako je, na globalnoj razini, zabranjena uporaba pojedinih štetnih kemijskih spojeva koji neposredno oštećuju ozon (poput kloro-fluoro-ugljikovodika ili freona), ispuštanje štetnih plinova iz industrijskih postrojenja nije se smanjilo,već poraslo- što je dovelo do porasta temperature i nastanka efekata staklenika te posrednog uništavanja ozonskog omotača.
Problem stanjivanja ozonskog omotača uočen je krajem sedamdesetih godina, a činilo se kako je za njega nađeno rješenje kada je 1987. godine potpisan protokol iz Montreala kojim su zabranjeni freoni,plinovi dotad upotrebljavani u sprejevima, hladnjacima, i uređajima za hlađenje. Tijekom godina štetni su plinovi zamijenjeni, a ozonski omotač se počeo obnavljati premda nije dostigao gustoću koju je imao prije 1980. godine. Dosad postignut uspjeh u obnavljanju ozonskog omotača, vjerojatno će vrlo brzo biti uzaludan jer se ispuštanje štetnih plinova iz industrijskih postrojenja, poput ugljičnog dioksida, dušičnog dioksida i metana ne smanjuje.
Efekt staklenika
Bez Sunca nema života na Zemlji. Ono nam daje svjetlost i toplinu. Stalno se govori kako više nije dobro biti puno na Suncu i da je to svake godine sve opasnije. Jednako tako, svi primjećujemo da je na Zemlji sve toplije. To se događa zato što je u zraku sve više otpadnih plinova koji narušavaju prirodnu ravnotežu.( to, naravno, uzrokuje čovjek) Zemlju obavija nevidljivi omotač koji se sastoji od plinova. Sunce obasjava Zemlju, a plinoviti omotač zadržava toplinu i tako grije Zemlju. Zemlja oslobađa tu toplinu i vraća je u svemir, jer bi inače bilo sve toplije. Međutim, zbog sve više plinova u zraku, Zemlja se ne može osloboditi pa tako postaje sve toplije. To se zove efekt staklenika. Ako se Zemlja ugrije za samo nekoliko stupnjeva promijenit će se klima.( http://www.eco-omblici.hr/)