31.12.2006., nedjelja
PIRAMIDE
Egipatski kult mrtvih potaknuo je ljude da sagrade veću građevinu no što je čovječanstvo ikada prije pokušalo. Keopsova piramida složena je od 2400 000 kamenih blokova koji su u prosjeku teški 2,5 tone. Nekoć je vrh piramide, na visini od 145 metara bio prekriven zlatom koje je svjetlucalo i odražavalo sunčeve zrake,slaveći svakodnevno spajanje boga sunca sa zemaljskim vladarom. Danas je piramida desetak metara niža. Piramide su nekoć bile obložene vapnencem, no on je uklonjen u 13.stoljeću i iskorišten kao građevinski materijal.
Piramide su gradili u grupama od po stotinu tisuća ljudi koje su se izmjenjivale svaka tri mjeseca. A sama se piramida gradila oko 20 godina.
Juozapadno od Keopsove nalazi se piramida njegova sina Khafrea(oko 2520.-2494 pr.Kr.) sagrađena na istom kamenom platou ali uz dodatak sfinge kao čuvarice grada mrtvih. Prodorne oči usmjerene prema istoku i izlazećem suncu. Treća i najmanja piramida, njegova sina i nasljednika Menkauera(2490.- 2471. pr.Kr.) nalazi se još zapadnije. Piramide i sfinga u Gizi najstarije su od sedam čuda staroga svijeta.
ISTRAŽIVANJA
Tisućama godina ljudi su tražili tajne povezane s tim građevinama. Godine 820. kalif Abdulah al-Maum bio je prvi koji je ušao u unutrašnjost Keopsove piramide. Legenda je govorila da je u komorama bilo oružje koje nije moglo zahrđati, staklo koje se nije moglo razbiti i neprocjenjivo blago. Kalif je okupio ekipu inžinjera, arhitekata i obrtnika kako bi istražili tajne te grobnice. Pažljivo su pregledali cijel građevinu ali nisu našli tajni ulaz, pa su nasilno ušli u kraljevsku odaju. Nisu pronašli skriveno blago. Njega su vjerojatno odnijeli pljačkaši tijekom pet stotina godina koliko je prošlo od faraonove smrti. Činjenica da si uzeli sve, ukljućujući i poklopac sarkofaga, razlog je nagađanja koja traju sve do danas. Je li moguće da je grobna komora samo mamac, a faraon je zapravo pokopan negdje drugdje? Arheolozi u piramidi drevnoga suca nisu našli ništa,a i sarkofazi u drugim piramidama bili su prazni.
Činilo se da im se sreća ipak osmjehnula kad je britanski vojni časnik Howard Vyse otvorio Menkaureovu piramidu1838. i pronašao zapečaćeni sarkofag . Da zadovolji svoju znatiželju Vyse ga je poslao brodom u Englesku gdje će se otkriti što je u njemu. Brod je potonuo uz obalu Španjolske i sarkofag je zauvijek izgubljen.(???)
Unutrašnjost
Unutrašnjost piramida kod Gizeha uređena je vrlo domišljato kako bi se odbili pljačkaši grobnica. Ulaz je u Keopsovu piramidu bio skriven iza obloge od glatkog kamena a čini se da su prazna podzemna komora i prolaz koji se spušta prema njoj bili namijenjeni skretanju pljačkaša s puta prema zazidanom gornjem prolazu i samim grobovima. Arheolozi koji su iskapali kasnije piramide otkrili su pravi labirint skrivenih vrata,slijepih prolaza i stubišta koja ne vode nikamo. Ipak se treba diviti upornosti pljačkaša, jer kad bi arheolozi napokon doprli do grobnih komora,nikad ne bi našli ništa više od praznog sarkofaga. Zašto su se faraoni toliko trudili zaštititi svoje grobnice od lopova postalo je jasno 1923. kad je pronađeno fantastično blago kralja Tutankhamona. To otkriće koje je izvršio Howard Carter, nnavelo je ljude da se zapitaju što se sve krilo u grobnom komorama zaista velikih vladara.
Misteriozna umiranja i nesrece pratile su otvaranje grobnice egipatskog faraona Tutankamona.
Najpoznatiji je, svakako, slucaj dvojice britanskih istrazivaca starina: Howard Carter i lorda Georg Carnavon.
ARHEOLOŠKO OTKRICE STOLJECA
Tamo gdje je Carter pretpostavljao da se grob nalazi, iskapao je Amerikanac Theodore Davis. On je 1902. dobio za to odobrenje od egipatske vlade, iako na službenim mjestima više ništa nisu očekivali od njegovih iskapanja.
Giovanni Belzoni već je 1820. prekinuo radove na tom mjestu, jer nisu mogli, po njegovoj ocjeni, uroditi plodom. Kada je Davis u srpnju 1914. također sve napustio, bio je istoga uvjerenja. Koncesija za iskapanja prešla je na Howarda Cartera i Carnarvona.
Obojica su, naravno, odmah htjela započeti rad, ali je izbio I. svjetski rat. Prošle su još tri godine i tek je onda u Dolini kraljeva mogla započeti velika pustolovina.
Nije bilo podataka o tome gdje je tko, kada i što iskopao. Sasvim instinktivno predložio je Howard Carter da se Tutankamonov grob potraži u trokutu između grobova Ramzesa II, Merenptaha i Ramzesa VI.
Do 1920. pregledan je cijeli obilježeni trokut - osim onog mjesta s temeljima koliba. Carnarvon i Carter usredotočili su pažnju na jednu pokrajnu dolinu, ali tamo nisu otkrili ništa značajno. Već su šest godina tragali za nečim, a nisu ni znali da li to uopće postoji. I onda se sve dogodilo u pet dana.
1.studenog 1922. Carter u Dolini kraljeva počinje nova iskapanja. Iz sjeveroistočnog ugla groba Ramzesa VI povlači jarak prema jugu. Jarak ide točno kroz kvarcne temelje radničkih koliba.
4.studenog 1922. Carter je, kao i svakog jutra, dojahao na muli na mjesto iskopavanja. Iznenađuje ga neobična tišina. Preradnik Rais Ahmed Gurgar dotrčao je sav uzrujan: "Gospodine, ispod temelja prve kolibe naišli smo na kamenu stepenicu.".
5.studenog 1922. Poslije podne otkopane su četiri stepenice. Nema više sumnje: one vode do neke kamene grobnice. Što li će se u njoj nalaziti? Faraon? Hoće li biti prazna? Opljačkana ? Do večeri već je otkopano 12 stepenica. Pojavljuju se neka zapečaćena kamena vrata. Pečati predstavljaju šakala i devet stiliziranih zarobljenika. To je pečat grada mrtvih u Dolini kraljeva. Grob, kako se čini, još nije opljačkan.
25.studenog 1922.Pečati se fotografiraju i lome. Na vidjelo izbija hodnik što vodi koso prema dolje. U kamenju kojim je taj hodnik ispunjen leže pečatni zasuni i slomljeno suđe od alabastera. Čini se da je grob ipak bio provaljen i ponovno zapečaćen.
26.studenog 1922. Deset metara iza prve kamene pregrade kopači nailaze na druga vrata. Osim pečata grada mrtvih mogu se raspoznati i pečati sa znakom Tutankamonova imena.
Najprije je probijen zid prema pretkomori Tutankamonove i pregledana prostorija od 8 puta 3,60 metara s dragocjenim nalazima. Među kopačima, ili bar među učenjacima sve se više širila nervoza. Razlog tome bio je neugledni ostrakon, glinena pločica, koju je Carter našao u preetkomori. Najprije je dobila svoj redni broj i uvedena u katalog, ali već nekoliko dana poslije toga, pošto je Alan Gardiner dešifrirao hijeroglif koji je bio na njoj, ponovno izbrisana.
Natpis je glasio:
SMRT CE SVOJIM KRILIMA ZATUCI ONOGA KOJI REMETI FARAONOV MIR.
Bilo bi pogrešno tvrditi da su se u to vrijeme Carter, Gardiner ili drugi učenjaci uplašili tog prokletstva. Znanstvenici su se mnogo više bojali lakovjernosti egipatskih kopača i pomoćnog osoblja prema sablasnim pričama, a arheolozima su egipatski pomoćnici bili prijeko potrebni.
Početkom travnja Carteru je u Luksor stigla obavijest:
Carnarvon je teško obolio.
Carter je odmah otputovao u Kairo.
O onome što se poslije dogodilo izvještava sin Carnarvona:
"Zanimljiva je to priča.". Bolest njegova oca počela je neobično. "Strašno se loše osjećam.", rekao je 57 - godišnji lord jednog jutra za vrijeme doručka. Već je imao temperaturu od 40 stupnjeva. Zatim ga je počela tresti groznica. Slijedećeg jutra Carnarvanu je bilo bolje. Liječnici su ustanovili da se Carnarvon ozlijedio pri brijanju. Britvom je razrezao neki ubod insekta.
Mladi Carnarvon sjeća se dalje: "Čim sam stigao u Kairo u hotel, otac je bio bez svijesti. Tu je bio Howard Carter i moja majka Almina. U noći, bilo je deset do dva, probudili su me. Došla je sestra i rekla da je otac umro. Kada sam ušao u sobu, iznenada su se ugasila sva svijetla. Upalili su svijeće. Za tri minute svijetlo je opet stiglo. Za nestanak struje u Kairu nema objašnjenja. Na upit u električnoj centrali dobijen odgovor da nema tehničkog razloga za iznenadni prekid struje, kao ni za to što se svijetlo iznenada upalilo.".
Nakon Carnarvonove smrti, bilo je još sličnih slučajeva. Poznati arheolozi koji su iskapali Tutankamonovu grobnicu, umrli su neobičnom i iznenadnom smrću.
dio /Arheološko otkriće stoljeća/ preuzeto sa
http://web.nkg-zagreb.hr/
|
- 13:09 -
Komentari (18) -
Isprintaj -
#
18.12.2006., ponedjeljak
Pismo indijanskog poglavice Seattle-a iz 1854. godine, upućeno američkome predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku zemlju.
(možda ste ga već vidjeli na nekim stranicama ili negdje drugdje, zaista zaslužuje da ga se pročita)
Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je za moj narod. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac, sveti su u pamćenju i iskustvu moga naroda. Sokovi koji kolaju kroz drveće nose sjećanje na crvenoga čovjeka. Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svoga rođenja kada odu u šetnju među zvijezdama. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisavo cvijeće naše su sestre, jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji. Tako, kad Veliki poglavica iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto tako da ćemo mi sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi ćemo biti njegova djeca. Mi ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ali to neće biti tako lako. Jer ta zemlja je sveta za nas. Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju morate se sjetiti da je to sveto i morate učiti vašu djecu da je to sveto i da svaki odraz u bistroj vodi jezera priča događaje i sjećanja moga naroda. Žubor vode glas je oca moga oca. Rijeke su naša braća, one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti i učiti našu djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakome bratu. Mi znamo da bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je isti kao i drugi, jer on je stranac koji dođe noću i uzima od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov neprijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rađa zaboravljeni su. Odnosi se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajan nakit. Njegov apetit prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš. Ne znam. Naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. A možda je to jer crveni čovjek je divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukaca. A možda je to jer sam divlji i ne razumijem. Buka jedino djeluje kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednaki dah - životinja, drvo, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana on je otupio na smrad. Ali ako vam prodamo našu zemlju morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo našu zemlju morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto gdje će i bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća. Tako ćemo razmatrati vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo da prihvatimo, postavit ću jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo da ostanemo živi. Što je čovjek bez životinja? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike usamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama ubrzo će se dogoditi i čovjeku. Sve stvari su povezane. Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da bi oni poštivali zemlju, recite vašoj djeci da je zemlja s nama u srodstvu. Učite vašu djecu kao što činimo mi s našom da je zemlja naša majka. Što god snađe nju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo pljuje na sebe samoga. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari povezane su kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju čini i sebi samome. Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća poslije svega. Vidjet ćemo. Jednu stvar znamo, koju će bijeli čovjek jednog dana otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenoga čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je draga Njemu i škoditi zemlji jest prezirati njezinog Stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz; možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte vaš krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću. Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na tu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao i nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterija za nas jer mi ne znamo kad će svi bizoni biti poklani i divlji konji prirpitomljeni, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke zamrljan brbljajućom žicom. Gdje je guštara? Otišla je. Gdje je orao? Otišao je. To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.
|
- 17:24 -
Komentari (27) -
Isprintaj -
#
|
2 litre motornog ulja može zagaditi 4 milijuna litara (pitke) vode
